Noćas je napadalo novih 5 cm. I dalje pada.Drva u šupama sve manje.Stanje u sušnicama - zadovoljavajuće! Rakije - dovoljno. Vruće pogače - kako kod koga!
Na probi KUD-a „Bosanska Posavina“ Bec,u nedjelju 07. ozujka 2010 ,u GRAND“ Sali,u 23. beckom kotaru okupilo se preko 200 Posavljaka.
Napravljena je anketa o uvodjenju clanarine,i dogovoreno da se na sljedecoj probi pocne sa sakupljanjem clanarine.
Odrasle igracice i igraci su podijeljeni u dvije grupe,isto kao i djecije skupine.
Interes za ucenje sviranja violine i sargije je bio veliki,tako da ce probe pocinjati u 14 sati.
Od 15 sati ce pocinjati ucenje modernih plesova.
Desetak posavljaka se prijavilo u glumacku skupinu,tako da se mogu uvjezbavati kratke dramske tocke od pisaca:Mirka Filipovica i Ante Pranjkica.
Jos se ocekuju prijave za recitatorsku i moderatorsku skupinu,da nadareni Posavljaci mogu iskazati svoja umijeca i u ovim oblastima.
Sljedeca proba je za dva tjedna(21. ozujka),a vec u travnju ovaj vrijedni,najmasovniji zavicajni klub Hrvata u svijetu ocekuju 2 znacajna nastupa.
Do kraja godine se ocekuje,da „Grand sala“ na svakoj probi bude ispunjena do posljednjeg mjesta,te se pozivaju i ostali Posavljaci u Becu i okolici da se pridruze,jer u listopadu KUD „Bosanska Posavina“ Bec ima u isti termin 2 nastupa:odlazak na festu prijateljskog KUD-a „Posavina“ Zürich-Baden,u Svicarsku,i jubilej Zavicajnog kluba „Ravne Brcko“.
VM
Medijski centar KUD "Bosanska Posavina" Bec
Ratna zbivanja na širem području bosanske Posavine minula su još davne 1992. godine kada su gradovi i sela s većinskim hrvatskim stanovništvom pala pod upravu bosanskih Srba nakon što su objekti spaljeni a stanovnici prognani i raseljeni. Gotovo cijela Posavina i danas poslije punih 17 godina „zjapi prazna, a povratnici koji su se vratili u svoje domove više liče na posljednje Mohikance.No, na nekim područjima bosanske Posavine, iako tada goloruk, hrvatski narod se obranio. Orašje i dijelovi Brčkog obranjeni su u vrlo teškim uvjetima, pogotovo na brčanskoj strani. Tada pripadnicima 108. HVO pješačke brigade nitko nije davao šanse da će preživjeti i obraniti svoj teritorij. Rat je trajao sve do sredine 1995. godine. Međutim, i danas nakon punih 14 godina, vodi se onaj psihološki.
SLIKA PRVA
Godina 1993. Na istočnom dijelu bosanske Posavine, na teritoriju prijeratne općine Brčko u zoni odgovornosti 108. HVO pješačke brigade, jedan od osnovnih zadataka je bio sačuvati što više hrvatskih sela, kojih je tamo bilo oko tridesetak s oko 20 000 stanovnika. Malo hrvatsko mjesto, Boderište, zbog blizine zloglasnog neprijateljskog tzv. „koridora kroz Posavinu“, bilo je na posebnome udaru, jer se nalazilo samo nekoliko kilometara dalje od „ceste smrti“, koja je bila žila kucavica kako za bosanske Srbe tako i za Srbe u tzv. Krajini. Srbi su često imali zadatak napadati i pokušati proširiti koridor. Tako je bilo i toga 8. ožujka 1993. godine. Svim raspoloživim sredstvima krenuli su na Boderište. Neprijateljski vojnici gotovo su pregazili crtu obrane i branitelje potisnuli u dubinu sela. Stiže pomoć od strane pripadnika 108. motorizirane brigade Armije BiH. Bitka se vodi cijeli dan. Poginulih vojaka bilo je na obije strane. Branitelji su uspjeli obraniti Boderište i ostati svoj na svome.
SLIKA DRUGA
Godina 1995. Ratne strahote se nastavljaju. Na brčanskom području gori na svim stranama. Boderište je na samrti. Prijeti katastrofa. Nemilosrdni neprijateljski topnici gađaju civilne objekte. Novinari-izvjestitelji šalju sliku u svijet. Poznati engleski novinar Martin Bell zaključuje: „ Nigdje osim u Vukovaru nije palo ovoliko granata. Boderište – Mali Vukovar“. Stanovnici nemaju gdje živjeti. Noći provode u slobodnim susjednim selima Boću i Zoviku a danju su na crti obrane. Izgubili su sve, ali hrvatski ponos i dostojanstvo kuca u svim srcima. Nema uzmaka. Kažu, da imaju 100 glava svih sto bi dali u obranu svoje hrvatske grude. Situacija je jako teška. Neprijatelj stišće sa svih strana a zbog sukoba u srednjoj Bosni i jedina cestovna veza s Hrvatskom, ona kroz Srednju Bosnu i Hercegovinu, izgubljena je. Pogledi vojaka sežu prema Savi. Hrvatska je zračnom linijom udaljena oko 3000 metara. Tako blizu a tako daleko. Boderište posjećuju mnogobrojni političari, dužnosnici,... Osnovana je i hrvatska općina Ravne-Brčko, a počasnim građaninom proglašen je današnji haaški uznik, Dario Kordić.
SLIKA TREĆA
Godina 2000. Brčko je proglašeno posebnom zonom pod suverenitetom BiH i jakom paskom međunarodne zajednice. Zaraćene strane gurnute su u jedan koš. Svi su zajedno i područje je demilitalizirano. Ukidaju se politički aranžmani „ općine Srpsko Brčko, Rahić-Brčko i Ravne-Brčko“. Svi oni postaju sastavnim dijelovima Brčko distrikta BiH. Političari iz hrvatskog naroda dobili su pozicije u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Proračunski, prilično veliki kolač dijeli se po principu 40% Srbima – 40% Muslimanima – Bošnjacima i 20 % Hrvatima. Iako su Hrvati bili drugi narod po brojnosti prema Popisu stanovništva općine Brčko iz 1991. godine a katastarski vlasnici više od 45 % zemljišta, dobili su najmanje. Boderište je i dalje izvan svih planova. No, mještani koji žive i rade u inozemstvu stvar uzimaju u svoje ruke. Skupljaju novce, pripremaju projekte i zajedno sa sumještanima koji svoj kruh zarađuju na plodnoj posavskoj zemlji, grade asfaltne ceste, javnu rasvjetu, obnavljaju domove. Istina i distrikt je uložio dio sredstava, ali ne onoliko koliko je ovo selo – heroj zaslužilo. Boderištani se ne žale. Kažu: „Koliko god nam daju dobro je. Naučili smo sami, a neka i njih. Kad tolike novce daju drugima, pa neka nama i mrvice padaju sa stola. Sa svojim prstima gladni nećemo biti.“ Nekoliko domova obnovljeno je i sredstvima iz Proračuna RH namijenjenih povratnicima, a hrvatski predstavnici u zakonodavnoj i izvršnoj se zalažu. Osjeća se. No, stječe se dojam da nisu dovoljno moćni za veće pothvate.
SLIKA ČETVRTA
U srpskom selu Grbavici služi se parastos poginulim srpskim vojnicima koji su poginuli na Boderištu 1993. godine. Mediji pod njihovim nadzorom javljaju: „Brčanski političari iz srpskog naroda klanjaju se srpskoj mladosti koja je nedužna poginula na braniku otadžbine, na Boderištu.“ Svakoj se žrtvi treba klanjati. No, ovdje se postavlja pitanje što su ti mladi srpski vojnici radili na Bodrerištu i od kada je Boderište sveta srpska otadžbina? U prvim pisanim dokumentima o ovim prostorima spominju se katolička sela Bodežišta Gornja i Bodežišta Donja. O tome svjedoče brojni spisi i dokumenti a najvjerodostojniji je „Popis krizmanika u Donjim i Gornjim Bodežištima za vrijeme krizme koju je 1742. godine ovdje obavio biskup fra Pavo Dragičević ( Jakov Babić: „ Povijest zovičke Župe“, Glas Zovika, 2003. godine, str. 48., 49. i 50., Anto Pranjkić: „Zovik zove ljepotom“, Glas Zovika, 2002., str. 32.). Prema tome, Boderište nije i ne može biti sveta srspka otadžbina te se postavlja pitanje tko je i zbog čega mlade Srbe iz Grbavice poslao glavu gubiti na Boderište? Toga povijesnog 08. ožujka 1993. godine poginulo je i osam pripadnika II. Bojne 108. HVO pješačke brigade Ravne-Brčko. Njihovi prijatelji pale svijeće, polažu cvijeće i dostojanstveno se prisjećaju mladića koji su na Oltar Domovine položili sve što su imali. Svoje nedosanjane snove, sreću protkanu kroz život s najmilijim na rodnoj grudi i planove, želje, težnje... Svi Hrvati brčanskog kraja svjesni su žrtvi koje su oni i njihove obitelji podnijeli u Domovinskome ratu.
Sve zločince treba izvesti pred lice pravde a ne praviti selekciju. I događaj iz 1993. godine prema velikosprskoj ideji trebao bi isključivo od počinitelja učiniti žrtvu. No, zato trebaju argumenti a u ovom slučaju oni ne mogu poslužiti zamišljenoj namjeni. Anto Pranjkić
- Prije 17 godina, 08. ožujka 1993. godine u napadu srbočetničke vojske na hrvatsko mjesto Boderište je poginulo 8 branitelja HVO-a , 5 civilnih osoba je zarobljeo i odvedeno u logor a 4 branitelja su lakše i teže ranjena.
- Sveta misa za poginule branitelje odrzati ce se u crkvi u Boderištu. Po zavrsetku Svete mise , u organizaciji Udruga proisteklih iz Domovinskog rata , organizirano se kreće sa upaljenim svijećama na mjesto stradavanja , te polaganje vijenaca na spomenik palim braniteljima u Boderištu.
- Oni svoje živote položiše na oltar domovini, a na pragu svojih kuća i unutar ograda svojih dvorišta, stoga je sveta svaka kap te krvi! Oni su veliki ne zbog načina kojim su umrli, nego zbog života kojim su živjeli.
Kad pročitam ne treba mi više,
na nadgrobnom spomeniku piše.
"Za Dom spreman,
a Slobodi teži,
ovdje leži
onaj što ne bježi!"
Četvrtak, petak i subota, 04., 05. i 06. ožujka obilježava se 100 godina djelovanja katoličke župe Bijeljina koja pripada Brčanskom dekanatu. Tim povodom će u četvrtak 04. ožujka u 15.00 sati biti izložene moći svetog Leopolda.
Bijeljinsku župu će u ova tri dana pohoditi mnogi hodočasnici iz Brčanskog dekanata i šire. Iz Zovika, Boća i Brčkog organiziran je prijevoz autobusom u subotu ujutro od 08,00 sati. Više informacija u župnim uredima.
Poznata narodna poslovica kaže: „Nek komšiji crkne krava“. Ovu našu, ili možda njihovu, poslovicu koriste sva tri naroda Bosne ponosne. Poslovice i kletve, mala, tanka nit koja nas spaja. Ova se poslovica često koristi, a rijetko izgovara. Prepoznajemo je u oku, riječi, djelu ili propustu. Nastala je u vremenu kada ja krupna stoka bila na cijeni. Vremenu kada je gubitak krave, koja je često bila jedina hraniteljica obitelji, prestavljao nenadoknadiv gubitak.
Kao i sve što je nastalo u nekom davnom vremenu, tako je i ova poslovica izložena manjim ili većim promjenama. Pokleknula pod utjecajima novog, modernog života mijenja se i prilagođava situacijama i potrebama. Primjer jedne takve promjene je slučaj iz Brčko distrikta. Naime, poslovica: „Nek komšiji crkne krava“ promijenjena je u „Nek komšiji crkne portal“....
Opširnije...
- Anto Sluganović - Posavski obzor
