- Prije 17 godina, 08. ožujka 1993. godine u napadu srbočetničke vojske na hrvatsko mjesto Boderište je poginulo 8 branitelja HVO-a , 5 civilnih osoba je zarobljeo i odvedeno u logor a 4 branitelja su lakše i teže ranjena.
- Sveta misa za poginule branitelje odrzati ce se u crkvi u Boderištu. Po zavrsetku Svete mise , u organizaciji Udruga proisteklih iz Domovinskog rata , organizirano se kreće sa upaljenim svijećama na mjesto stradavanja , te polaganje vijenaca na spomenik palim braniteljima u Boderištu.
- Oni svoje živote položiše na oltar domovini, a na pragu svojih kuća i unutar ograda svojih dvorišta, stoga je sveta svaka kap te krvi! Oni su veliki ne zbog načina kojim su umrli, nego zbog života kojim su živjeli.
Kad pročitam ne treba mi više,
na nadgrobnom spomeniku piše.
"Za Dom spreman,
a Slobodi teži,
ovdje leži
onaj što ne bježi!"
Četvrtak, petak i subota, 04., 05. i 06. ožujka obilježava se 100 godina djelovanja katoličke župe Bijeljina koja pripada Brčanskom dekanatu. Tim povodom će u četvrtak 04. ožujka u 15.00 sati biti izložene moći svetog Leopolda.
Bijeljinsku župu će u ova tri dana pohoditi mnogi hodočasnici iz Brčanskog dekanata i šire. Iz Zovika, Boća i Brčkog organiziran je prijevoz autobusom u subotu ujutro od 08,00 sati. Više informacija u župnim uredima.
Poznata narodna poslovica kaže: „Nek komšiji crkne krava“. Ovu našu, ili možda njihovu, poslovicu koriste sva tri naroda Bosne ponosne. Poslovice i kletve, mala, tanka nit koja nas spaja. Ova se poslovica često koristi, a rijetko izgovara. Prepoznajemo je u oku, riječi, djelu ili propustu. Nastala je u vremenu kada ja krupna stoka bila na cijeni. Vremenu kada je gubitak krave, koja je često bila jedina hraniteljica obitelji, prestavljao nenadoknadiv gubitak.
Kao i sve što je nastalo u nekom davnom vremenu, tako je i ova poslovica izložena manjim ili većim promjenama. Pokleknula pod utjecajima novog, modernog života mijenja se i prilagođava situacijama i potrebama. Primjer jedne takve promjene je slučaj iz Brčko distrikta. Naime, poslovica: „Nek komšiji crkne krava“ promijenjena je u „Nek komšiji crkne portal“....
Opširnije...
Od strane naših posjetitelja imamo postavljeno pitanje: "Kada će Krizma u Boću", na koje trenutno ne znamo odgovor. Molimo one koje znaju nešto više o tome da to bilo gdje na portalu napišu. Hvala..
- U nakladi Udruge književnika „Essegg“ iz Osijeka ovih je dana izašla najnovija knjiga književnih prikaza, „Bez muke nema uskrsnuća“ književnika Ante Pranjkića.
- Knjiga se tiska na stotinjak stranica i donosi stručne književne prikaze o mnogim književnicima pogotovo onim iz brčanskoga kraja.
- Anto Pranjkić je najplodniji hrvatski pisac na prostorima bosanske Posavine u posljednjih deset godina jer je od osnutka Brčko distrikta 2000. godine do danas objavio 10 knjiga...
Moniki i Slavku iskrene čestitke povodom rođenja njihove prve kćerke Mie.
"Draga Mia, dobrodošla na ovaj svijet i znam da ti sad sve izgleda malo čudno ali brzo češ se naviknuti. Izabrala si najbolje roditelje na svijetu, a pogotovo mamu koju možeš gnjaviti do mile volje, a ona će te bez obzira na sve, bezuvjetno voljeti."
Posavljaci u Švicarskoj imaju svoj malonogometni klub "Croatia `97". U finalnoj utakmici, u nedjelju 21. veljače 2010.g., u 15.00 sati u Bernu u Wankdorfhalle, ekipa "Croatia 97" je u finalnoj utakmici pobijedila FC "Geneva 1" rezultatom 7-6 i time postala PRVAK ŠVICARSKE u dvoranskom nogometu!
Jednom smo ja i ekipa uzeli produženi veliki odmor, i otišli u grad na kolače u našu omiljenu slastičarnicu, odmah iza pošte. Usput smo se dogovorili ko će šta naručiti, jerbo da možemo razmjenjivati. Od pomisli na Ahmetove baklave curila nam je slina iz usta. A da sve što je lijepo kratko traje uvjerili smo se ubrzo.
Slastičarnica je bila zatvorena a na vratima na malom pokislom papiriću, razmrljano, pisalo je: „DRAGA MUŠTERIJA MENE ME NEMA I BRAT“ U potpisu je pisalo: „Ahmet + Bajruši“. Bajruši je imao kiosk za kokice i sjemenke pored slastičarnice. Isto zatvoreno ali na vratima na unutarnjoj strani stoji na kartonu za obuću napisano: "DOLAZIM ODMA“.
Blejili smo otvorenih i slinavih usta jedan u drugog sve dok preko puta nismo začuli, debelu tetu Bertu, prodavačicu iz novinskog kioska: „Otišli su na Kosovo, imaju svadbu; ženi im se sestrić, i neće doći sedam dana, valjda taki običaj, šta ja znam.“ Kroz otvor novinskog kioska vidjeli smo samo njene velike sise a okolo Komandant Mark, Tex Willer, Alan Ford, Zagor, Drava bez filtera i drugi naši omiljeni junaci i istinski frendovi.
Onda je Kićo Mali rekao: „I šta sad; Oćemo na sat domaćinstva ili na stadijon lopte ili u debelu ladovinu?“ Razlika između ova dva (tri) pojma je drastična na kvadrat. Slažete se? Donijeli smo odluku da domaćinstvo i nije nekakav predmet, a i da jest to je više za žene, i otišli malo baciti loptu. Poslije toga petom brzinom, trčećim u školu na sat hrvackog. Ludilo od tišine ili zatišje pred buru, kak oš!
Učiteljica Ivka je odlučnim korakom ušla u razred i odma priko naočala tražila; pogodite koga? Čim je njoj rumenilo na faci odma znademo koliko je sati. Moj drug Božo ju je preduhitrio. Ustao u roku keks i rekao: „Štovana učiteljice Ivke, ja Božo, moram u ime dobrotvorne ekipe...“
Uča je tresnila dnevnikom od stol i rekla: „Stani, stani, Božidare polako..., a koje to ekipe?“ Božo je rekao:“Dobrotvorne.“ Ivku je uvatilo tupilo od nekuženja; stavila je lijevu ruku na rumeno čelo plus desnom, kao dirigent, pokazala Boži da izađe naprijed pred ploču tojest pred nas tojest pred razred. Božo je samo rekao: „Okej.“ Onako smušen pred pločom izgledao je kao kišna godina. Onda se učiteljica Ivka, još uvijek s rukom na čelu, okrenula prema nama i rekla: „Zamoljavam i ostale dobrotvore da dođu ispred .......
- Anto Sluganović - Posavski obzor
- Anto Pranjkić: "Bez muke nema uskrsnuća."
